Više o povijesti

Stoljećima Solana Nin daje život. Othranila je mnoge generacije. Udomila mnoge biljke i životinje. Ljubav prema soli prenosi se s naraštaja na naraštaj. Na svojim su gozbama i rimski carevi uživali u punoći i bogatstvu okusa ninske soli. Starosti naše solane svjedoči i rimska zapornica koja se i danas nalazi na poljima soli. U tim se starim vremenima sol mijenjala za zlato, unca za uncu, a poznato je da su i Rimljani svoje vojnike plaćali s našom soli. Rimski je naziv za ovakav način plaćanja salarium – smatra se da iz tog termina potječe riječ plaća – salary (eng.).

Mlečani su 1423. godine kupili solane na Jadranu pa tako i našu Solanu Nin zbog monopola nad proizvodnjom soli. Pet stoljeća nije bilo solane na području Nina, no život nisu oduzeli. Područje solane je i dalje bilo živi i biodinamički ekosustav, a Solana Nin ponovno je otvorena 1954. godine te živi i proizvodi tradicionalno, na isti način kao u davnim danima. Prostire se na površini od 55 hektara, smještena je u plitkoj laguni Ninskoga zaljeva. U širem području nema teške industrije niti ekstenzivne poljoprivrede, a područje Solane Nin nalazi se između pet hrvatskih nacionalnih parkova (Plitvice, Paklenica, Kornati, Sjeverni Velebit i Krka) što dodatno svjedoči o čistoći i netaknutosti prirodnoga okoliša.