Priča o soli
HR | EN | DE | JP | FR | NL
PrirodaPrirodaPrirodaPrirodaPriroda

Priroda

Životinjski svijet

Ornitološka raznolikost polja oko bazena udomljava preko 280 vrsta ptica, mahom selica koje prelijeću ovaj dio Jadranskog mora na svojim dugotrajnim preletima do zimovališta, posebno u Africi ili u Mediteranu, a u manjem broju se dvije rijetke i ugrožene vrste na solanama i gnijezde.

Od ptica močvarica najpoznatije su: vlastelica, mala bijela čaplja, morski kulik i vodomar.
Vlastelica (Himantopus himantopus) je ptica koja uglavnom izleže po četiri jaja karakteristična po crnim točkama. Razlog je izbora staništa ove ptice račić slaništar kojim se hrani. Vlastelica plijeni svojim izgledom crno obojenim leđima i krilima te bijelim trbuhom i vratom, dugim, tankim, crvenim nogama. Vlastelice su vrlo druževne. Izvan sezone gniježđenja se zadržavaju u malim jatima i to najčešće 5-10 ptica zajedno, a često se uključuju u mješovita jata.

Morski kulik (Charadrius alexandrinus) je manja vrsta ptica, srodnica vlastelice koji danas nažalost postaje sve rjeđom i prema Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske pripada ugroženoj vrsti.

Od brojnih se vrsta ptica na poljima solane Nin mogu promatrati: oštrigara (Haematopus ostralegus), ćukavice (Burhinus oedicnemus), zlatara pijukavca (Pluvialis squatarola), crvenonogi prutak (Tringa totanus), krivokljuna prutka (Tringa nebularia), veliki pozviždać (Numenius arquata), crnorepa muljača (Limosa limosa), krivokljuni žalar (Calidris ferruginea), mali žalar (C. minuta), žalar cirikavac (C. alpina). Povremeno su u manjem broju na preletu zabilježeni još mrka prutka (Tringa erythropus), kulik (Charadrius dubius), kulik blatarić (Charadrius hiaticula), troprsti zlatar (Pluvialis apricaria), modronoga sabljarka (Recurvirostra avosetta), riđa muljača (Limosa lapponica).

Od ostalih se vrsta ptica na solanama u vodenim bazenima mogu vidjeti mala bijela čaplja (Egretta garzetta), siva čaplja (Ardea cinerea), različite vrste pataka poput divlje patke (Anas platyrhynchos), patke zviždare (A. penelope), patke lastarke (A. acuta), patke kržulje (A. crecca), patke kreketaljke (A. querquedula) i dr. Od gnjuraca se može promatrati mali gnjurac (Tachybaptus ruficollis), ćubasti gnjurac (Podiceps cristatus), riđogrli gnjurac (P. grisegena) i crnoglri gnjurac (P. nigricollis). Obojenošću je posebno upečatljiv vodomar (Alcedo atthis), odnosno pčelarica (Merops apiaster). 

Ribica obrvan, duga svega 3 cm, živi u prve dvije faze bazena za isparavanje te se zbog nestajanja odgovarajućih prirodnih staništa smatra ugroženom vrstom. Zanimljiv je i jedinstveni  minijaturni račić slaništar koji je izvanredno prilagođen životu u iznimno slanoj vodi, ali i preživljavanju suše. Njegova su jajašca vidljiva tek pod mikroskopom položena u mulju te mogu preživjeti bez vlage čak 10 godina.

Biljni svijet

U parku Solane Nin se mogu vidjeti zanimljive biljne vrste koje su se prilagodile specifičnim uvjetima ovog močvarnog prostora. 
Biljka slanuša prekriva naše bazene za isparavanje, a poznata je kao biljka od koje plamenci dobivaju ružičastu boju. Ima je samo u moru s crnim peloidnim muljem iz kojega direktno apsorbira minerale te je vrlo zdrava i ukusna, a može se koristiti kao dodatak salati.

Jadransko more

Jadransko se more uz hrvatsku obalu ističe izrazitom prozirnošću i intenzivnom bojom što sa slikovitom obalom pridonosi jedinstvenom krajoliku. Zahvaljujući visokoj kakvoći i odsustvu industrijskih učinaka na okoliš, Jadransko je more jedno od najčišćih svjetskih mora i kao takvo moguće je iz njega dobiti najkvalitetniju morsku sol. Jadransko more s autohtonim biljnim i životinjskim bogatstvom predstavlja harmoničan ekosustav i netaknuto prirodno blago Hrvatske. Obiluje mineralnim solima, planktonima i algama u kojem se vode izmjene za 5 – 10 godina dok je u Sredozemnom moru potrebno 70 – 100 godina za izmjenu vode. Znanstvene su studije pokazale da Jadransko more sadrži preko 80 esencijalnih minerala i oligoelemenata bitnih za zdravlje čovjeka. UN je Jadran proglasio ekosustavom posebne pažnje.

Važno je svojstvo morske vode i slanost ili salinitet kojom se iskazuje ukupna količina svih otopljenih soli u 1000g morske vode. Slanost Jadranskog mora je velika - u prosjeku iznosi 38,30 promila, tj. u jednom kilogramu vode otopljeno je 38,30 grama soli.

Bura

Vrlo je značajna prirodna pojava jer znatno utječe na život ljudi, organizama i razvoj vegetacije. Bura nastaje tako što se hladan zrak iz kopnenog zaleđa Like ruši niz strme obronke gorskog lanca Velebita i kroz uske primorske drage prema moru te je čest posjetitelj Solane Nin. Bura je snažan i hladan vjetar i puše s područja u kojem nema nikakve industrije, stoga je izuzetno čist i zdrav i uz sunce pomaže brzini i prirodnosti kojom se sol proizvodi.

Potvrda o čistoći i nezagađenosti podneblja dolazi iz činjenice da se Solana Nin nalazi u srcu pet hrvatskih nacionalnih parkova (Plitvica, Paklenice, Kornata, Sjevernog Velebita i Krke)


Ljekovito blato

Na području Nina nalazi se lokalitet ljekovitog blata (peloida) tipa lima. Korištenje ninskog peloida u zdravstvene svrhe se održava još od rimskog doba, a možda i ranije, pa do danas, što dokazuju nalazi ulomaka instalacija tipičnih za rimske terme. 1954. je izvršena  mehanička analiza sastava peloida u Ninu s kojom se došlo do saznanja da je to najkvalitetnije nalazište u Hrvatskoj.

Takva blata nastaju u mirnim, plitkim morskim lagunama u koje utječe rijeka ili potok. Tako se u nastajanju limana na dno talože tvari koje donose kopnena slatka voda i more. U razvoju limana postoje tri faze. U prvoj oborinska voda ispire tvari s obala. To su većinom mineralne tvari te manje organskih tvari nastalih raspadom kopnene flore i faune. U drugoj morskoj fazi more preplavljuje riječno ušće te se na dno spuštaju organski ostaci s nešto malo mineralnih tvari. Ninska je solana napravljena u toj fazi razvoja limana. Limanska se muljevita područja koriste za liječenje i smatraju se zdravim blatima jer su puna raznih minerala. Ti minerali pri proizvodnji soli ulaze u sol zbog čega ona ima posebnu aromu i svojstva. Kvaliteta mora i geološke podloge na kojoj je solana građena daju posebnosti kemijskom sastavu soli, a vjetar i sunce brzini kojom se sol proizvodi.

Solana je Nin izgrađena na području gdje se nalazi ljekovito blato koje obiluje mineralima i koje pridonosi visokoj kvaliteti ninske soli.